dr.sc. Hrvoje Klobučar - Akromion 2

Vaš internet pretraživač (Internet Explorer 7 ili niži) je zastario. U njemu postoje otkriveni sigurnosni propusti koji bi mogli ugroziti Vaše računalo. Navedeni pretraživači ne prikazuju sve mogućnosti ove ili drugih web stranica. Naučite kako obnoviti Vaš pretračivać.

X

dr.sc. Hrvoje Klobučar

Dr.sc. Hrvoje Klobučar, specijalist ortoped i znanstveni suradnik bavi se dijagnostikom i liječenjem bolesti i ozljeda koštano zglobnog sustava. Uže područje interesa mu je rekonstruktivna kirurgija stopala, ramena i lakta te sportska medicina i artroskopska kirurgija ramena, lakta, koljena i gležnja. Izvodi artroplastike kukova i ramena.

Tema predavanja: Osteoartritis prvog metatarzofalangealnog zgloba – hallux rigidus

Osteoartritis prvog metatarzofalangealnog zgloba karakterizira pojava boli i smanjenja opsega pokreta u bazalnom zglobu palca stopala. Radiološki, to stanje karakterizira suženje zglobne pukotine metatarzofalangealnog zgloba palca, progresivni razvoj osteofita, nejednakost u duljini metatarzalnih kostiju i nerijetko nekongruentnost zglobnih ploha metatarzofalangealnog zgloba palca. Relativno dulja prva metatarzalna kost u odnosu na drugu i treću metatarzalnu kost biomehanički je začetnik razvoja prepoterećenja palca pri iskoraku stopalom. Razvojna varijanta četverokutaste ili trobride glave prve metatarzalne kosti također može doprijenijeti razvoju osteoartritisa bazalnog zgloba palca. Osteoartritis prvog metatarzofalangealnog zgloba ili haluks rigidus prvi je definirao Cotterill 1888.g, a karakterizira ga smanjenje pokretljivosti palca sa 110-120 stupnjeva na manje od 70 stupnjeva ukupnog opsega pokreta. Smatra se da čak 2,5% populacije starije od 50 godina boluje od haluks rigidusa, a nešto češći je u žena. Redovito kod pacijenata možemo uočiti i relativno dulji palac u odnosu na ostale prste, te varijantu interfalangealnog valgusa, također. Liječenje započinjemo standardnim konzervativnim metodama – izrada odgovarajućih ortopedskih uložaka s tzv. Mortonovom ekstenzijom pod palcem i/ili korištenje obuće sa tvrdim i blago zaobljenim đonom služe rasterećenju oštećenog zgloba, uz omogućavanje normalnog i relativno bezbolnog kretanja. Također, u obzir dolaze i injekcije kortikosteroida ili hijaluronata u bazalni zglob palca, no učinak ove vrste liječenja je samo privremen. Možemo očekivati da će oko 55% konzervativno liječenih pacijenata biti zadovoljno liječenjem. U slučaju neuspjeha ovih metoda možemo se odlučiti na izbor operacijskih zahvata koji nam stoje na raspolaganju, a indiciramo ih isključivo individualno, na temelju stupnja razvoja poremećaja, intenziteta tegoba, životnih aktivnosti i očekivanja pacijenata te morfoloških i radioloških karakteristika stopala. U obzir dolaze artroskopski zahvat na bazalnom zglobu palca, otvorena toaleta i resekcije osteofita, korektivne osteotomije skraćivanja prve metatarzalne kosti i/ili osteotomije prokimsalne falange palca, te interpozicijske artroplastike ili zamjene zgloba palca. Kao definitivna mogućnost liječenja postoji i opcija artrodeze metatarzofalangealnog zgloba palca.

← Povratak na listu predavača